Neviđena humanost: Izraelci mu ubili sina, on njegove organe donirao izraelskoj djeci

Prizor iz grada Dženina / foto: ilustracija, izvor: internet

(24SI) - Ovogodišnji dobitnik Hesenske nagrade za mir je Ismail Khatib. Njegovog sina su 2005. greškom ubili izraelski vojnici, a on je organe svog sina darovao bolesnoj izraelskoj djeci. Ko je Ismail Khatib?

 [24 sata info] 

U obrazloženju zašto se žiri odlučio da baš njemu uruči spomenutu nagradu stoji da je to "neviđen primjer čovječnosti i borbe protiv mržnje humanim gestom". Khatibu će nagrada biti uručena 22. septembra u Wiesbadenu, a laudacio će držati bivši izraelski ambasador u Njemačkoj Avi Primor.

''Nema dana da ne mislim na svog sina, da o njemu ne govorim, ili čak da u sebi razgovaram s njim'', kaže Ismail Khatib. Samo tako je ovaj 45-godišnji Palestinac u stanju da se izbori sa smrću svog dvanaestogodišnjeg sina Ahmeda, koji je ubijen tokom palestinskog ustanka. 

"Te 2005. Ahmed je prvog dana praznika Eid al-Fitr izašao iz kuće da bi sebi kupio kravatu za odijelo. Tada su izbile borbe i on je ubijen."

Izraelski vojnici su u akciji u gradu Dženin imali nalog da pucaju na sve Palestince koji nose oružje, rekli su poslije u filmu "Srce Dženina", koji je doprinio tome da priča o Ahmedu ne padne u zaborav. On je bio pogođen u grudi i u glavu jer je u ruci imao igračku koja je izgledala kao oružje.

"Prebacili su ga u bolnicu Rambam. Odlučili smo da njegove organe darujemo djeci kojima su oni potrebni. Nismo razmišljali o toma da li se radi o Palestincima ili Izraelcima. Tako su od toga korist mogla imati i muslimanska i jevrejska i druzijska djeca."
Petero djece u Izraelu dobilo je Ahmedove organe. Jednoj druzijskoj djevojčici implantirano je srce, druge organe dobili su jedan dječak iz plemena beduina u pustinji Negev, te jedna djevojčica ultraortodoksne jevrejske useljeničke porodice u Istočnom Jerusalimu. Ovu djecu sada osjeća kao svoju, u njima je prepoznao svoga sina, kaže Ismail.

Tokom prvog palestinskog ustanka krajem osamdesetih godina prošlog vijeka Ismail se pridružio ustanicima. Bio je član brigade Al-Aksa, našao se u zatvoru u Izraelu.

Prije nego što je sa suprugom donio odluku da daruje organe svog ubijenog sina posavjetovao se i sa muftijom u Dženinu, sa liderima lokalne Al-Aksa brigade.

Iako je ovaj slučaj izazvao veliku pažnju javnosti u Izraelu on je ubijeđen da nije mali broj onih koji su priželjkivali da se on upusti u drugačiji vid osvete, kako Ismael naziva ovo što je učinio.

"Ahmed je uvijek uz mene. To mi daje snagu da govorim o djeci.Toliko djece je ubijeno u istoriji izraelsko-palestinskog sukoba. Mnoga palestinska djeca su bila žrtve. Bilo je toliko mučenika svih ovih godina, a mnogi od njih su bila djeca.

Moja obaveza je da govorim o pravima te djece, da stvorim klimu u kojoj će imati bolje uslove za život. Važno je govoriti o ljudskim pravima, čak i u vrijeme rata. I tada bi djeci moralo biti omogućeno da se raduju životu."

(deutsche welle)